Bosanska iredenta – slovensko proljeće 2:1 – ZAPADNO OD RAJE

Piše: Ahmed BURIĆ

“I dok su građani Slovenije izvršavali svoju glasačku dužnost, ovdje se odigralo devedeset najdržavotvornijih minuta u povijesti bosanske države”, naglas je razmišljao nekadašnji Mladinin, sada Dnevnikov novinar Borut Mehle, jedan od najvećih znalaca ljubljanskih (sub)kulturnih prilika.

Dok smo se probijali kroz grupe navijača koje su slavile prvu pobjedu selekcije Fuada Muzurovića u kvalifikacijama za Mundijal, znali smo da smo tragajući za zlatnim slovima ispisanom povijesti, opet potrefili.

I zaista, sve je, u nedjelju 10. novembra, mirisalo na historijski događaj, osim pljeskavica koje su se prodavale na stadionu za Bežigradom. Odmah nam je bilo jasno da ih ne treba probati…

Tribine su grmjele: “Ubijte se Janezi”, “Mu-sli-ma-ni”, orilo se iz više od tri hiljade grla. Po natpisima na transparentima: “Horde zla – Jesenice”, “I love BiH – Fužine”, “Zenica”, “Banja Luka”, bilo je jasno da je “iredenta” sastavljena od tri generacije Bosanaca koje žive u Sloveniji, nekoliko stotina ljubitelja “žoge” pristiglih sa autohtonih područja, te navijača iz Austrije, Švicarske, Italije i Njemačke. “Ovo je Bosna”, “Allahu ekber”.

Pet do šest stotina, uglavnom Olimpijinih “Green Dragonsa”, pokušalo je odgovoriti: “Mi smo Slovenci”, “Pizde bosanske”, ali su bili potpuno nadglasani, što potvrđuje i iskrena konstatacija napadača slovenačke reprezentacije Saše Udoviča sutradan objavljena u većini slovenačkih medija: “Kao da sam igrao na Koševu ili Grbavici.”

Do pobjede s Haminom rajom

Čim je brkati tifoz, po govoru, reklo bi se, porijeklom negdje iz Krajine, uskliknuo: “Odraćemo ih, Hamo, isto ko Italiju”, bilo je jasno da će, kako se god rezultat bude razvijao, biti najbolje pogledati utakmicu u društvu s Haminom rajom.

“Haj’ šuti, sad će himna”, autoritativno je upozorio Brko.

U petoj minuti stiže i prvi trans. Novi Fenerov Reformator “E-lvir Bo-lić”, presijeca Novakov pas za Englara, a loptu, što bi birvaktile rekao Zoran Popovski, rezantnim udarcem šalje iza leđa Boška Boškovića, čuvara domaćih vrata. Kiša se pojačala, a Brko, kojeg nije uspjelo ugrijati bezalkoholno “Uni” pivo, sav ozaren upitao je

Hamu: “Ima li ba’ išta žestoko da uspemo u ovu pišaku?”

Dobro smo se zabavili i kad je oficijelni spiker pomiješao engleski, slovenski i bosanski i obavijestio gledaoce da je “rumeni card dobio igrač sa številkom šest”, a malo potom je “Me-ho Ko-dro” povaljao odbranu. Brko, već go do pasa, prodrmao je Hamu i uskliknuo: “Jesam ti reko, Šabana mi.

Imamo ih!”

Ipak, od oduševljenja do bijesa samo je mali korak. Najborbeniji Slovenac, Velenjčanin Amir Karić pokosio je Seada Halilovića, a naš dio tribine je uzavrio: “Izdajniče, haj’ u šumu s Mladićem.”

Pacifistični Hamo na trenutak pokušava umiriti situaciju: “Nemoj ga, i on je naš.”

Brko se ne da: “Kako ba’ naš, pa odra nas od batina!?”

Hamo zastade. Obojica se složiše: “A, dobro, šupak je, al’ je naš.”

Uglas. Jako: “Ovo je Bosna. Me-ho Ko-dro.”

Hladan tuš. Zahović je iskoristio penal. Brko se malo pokunjio. Napadi Slovenije nastavili su se i tokom cijelog drugog poluvremena. Iz pomalo umornih grla čulo se: “Šta je, igrate ko Slovenci!” Ipak, odbrana nije popustila. Maltežanin Charles Agius svira kraj. Brko i Hamo se ljube, a potpisnik prima čestitke slovenskih kolega.

Mehle, za kraj, observira: “Od danas smo s nadimkom Meho završili. I sa solidarnošću. Rat je gotov, a ovaj fudbalski tek počinje.”

Ljevica, desnica, centralno Još u toku utakmice počeli su pristizati rezultati parlamentarnih izbora u kojima je pobijedila Drnovšekova Liberalna demokracija (27 posto), a neočekivano drugo mjesto, ispred Janšinog SDS-a (16, 1 posto), osvojila je Slovenska ljudska stranka (19,4 posto) koju predvode braća Marjan i Janez Podobnik. Četvrti su Peterleovi Kršćanski demokrati (9,6 posto), enfant terriblea ovdašnjeg političkog prostora Zmaga Jelinčiča, i Demokratska stranka umirovljenika (4,5 posto). Mandatar vlade, čini se, neće biti poznat ni nakon oficijelnog susreta predsjednika Kučana sa vođama parlamentarnih stranaka, iako najlogičnije izgleda da bi se u toj ulozi opet trebao pojaviti Dr. Janez Drnovšek. Ipak, koalicija “Stranaka slovenskog proljeća” (SLS, SDS i SKD) najavila je da bi koalicija 3+1 bila optimalna. Ali, Drnovšek je odmah otklonio tu mogućnost izjavom: “Zašto ne 4+0?”

Računa se da od 88 ruža za našeg druga Tita, pardon, poslaničkih mjesta u parlamentu, LDS kontrolira 45, dok stranke koje najavljuju obračun sa starim snagama i revidiranje dokumenata za izdavanje državljanstva drže 43 stolice. Stoga, jasno je da se slovenska politička scena približava dvostranačkom sistemu. Taj za Sloveniju može biti mač sa dvije oštrice – garant širenja demokratskog procesa, ali i produbljenje sukoba iz 1941 i 1991.

Odlazeći s utakmice, kroz kolonu automobila s bijelim zastavama i zlatnim ljiljanima, probijali smo se s taksistom Bosancem, koji u Sloveniji živi desetak godina. Pita: “Jeste li to bili na utakmici? Ma, ja ne mogu s nama.”

Malo zatim prolazimo pored velikog plakata s kojeg Drnovšek poručuje: “Idemo u 2000.”

“Ma, jašta, nego. Dok je njega i Kučana, i moć’ će se živit. ‘Ta će Janša.”

DANI br. 50, decembar 1996.