Bobby Knight, košarkaški tata: Jugoslovenska košarka je bila najbliža američkoj

Razgovarali: Amer Obradović i Emir Delić
Foto: Nino Maričić

Velika se stvar dogodila u Sarajevu ove sedmice. Naime, jedan od najkon- troverznijih i najuspješni­jih trenera u povijesti stu- denske košarke, Robert Montgo- mery Bobby Knight, boravio je u na­šoj zemlji od 29. do 31. augusta 2006., kao predavač na “Prvoj inter­nacionalnoj košarkaškoj klinici Bob Knigth”. Knightova statistika je fas­cinantna: fali mu samo 10 pobjeda pa da skine Deana Smitha i Adolpha Ruppa, koji su zasada neprikosnove­ni po broju pobjeda u američkoj ko­šarci koja se igra na koledžima. Tre­nutno je trener Texsas Tech Univer- sityja, ali svoju slavu stekao je na In- diana Unversityju. Igračka karijera mu je trajala kratko, već u 24. godi­ni života postao je glavni trener na vojnoj akademiji West Point, tamo je ostvario 102 pobjede i vodio je igra­če poput Mikea Krzyzewskog, kasni­jeg člana Kuće slavnih.

No, preokret u njegovoj karijeri desio se 1971. godine, kada je prešao u Indianu gdje je odmah od sebe na­pravio instituciju. Poznat po strogo­ći, školovan za vojnu historiju, Knig­ht je zaradio i nadimak General, a dao mu ga je Dick Vitale, bivši tre­ner Detroit Pistonsa. Već 1973. In- diana je došla do finala NCAA lige, ali ih je tamo porazio UCLA. Knig- htovi košarkaši gubili su i od Ken- tuckyja 1975. godine, no, naredna godina je bila historijska – Indiana je osvojila naslov protiv Michigana. Pod Generalovom palicom osvoje­ni su naslovi i 1981. i 1987. U gene­raciji iz 1981. dominirao je Isiah Thomas, a u finalu 1987. Keith Smart je za pobjedu pogodio u za­dnjoj sekundi utakmice.

Strašna energija, konstantni priti­sak na igrače i rezultati omogućili su Knightu da vodi i američku naci­onalnu selekciju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. Tada, bez sovjetskog tima, Amerikanci su osvojili zlato, u finalu su pobijedili

Španiju, koja je ranije izbacila bivšu Jugoslaviju. Vođe te reprezentacije bili su Michael Jordan i Patrick Ew- ing, tada još studenti, amateri. Osam godina kasnije, u Barceloni, Jordan i Ewing bit će dio Dream Teama, vjerovatno najboljeg košarkaškog sastava u historiji ove igre. General je jedan od četiri trenera, uz Deana Smitha, legendarnog trenera sa Nor- th Caroline, Adolpha Ruppa sa Kentuckyja i Petea Nevvella sa Cali- fomia Universityja, koja su osvojila NCAA NIT i olimpijsko zlato.

Knightova košarkaška filozofija zasniva se na stalnoj napadačkoj kre­tnji igrača, sve dok neko od njih ne ostane slobodan na šutu ili mu se ne otvori put ka košu. U odbrani, od Generalovih košarkaša se traži da oba beka igraju snažni presing čovjek na čovjeka, te dupliranje samo uko­liko je protivnik superioran. Naravno ovakva postavka igre zahtijeva da su Knightovi ljudi nesebični, promišlje­ni i inteligentni, da su u svako doba spremni individualnu slavu žrvova- ti za timsku. Njegovo vrištanje na igrače i sudije, te bizarni incidenti stalno su se vrtjeli po medijima. No, navijači Indiane su ga zbog toga ite­kako voljeli. U Puerto Ricu 1979. uhapšen je na Panameričkim igra­ma, jer je vrijeđao policajca. Ljutio se, naime, jer gimnazijska dvorana nije bila otvorena za trening njegovog ti­ma u kojem su, između ostalih, igrali veliki Kevin McHale i Isiah Tho­mas. Prema igračima je bio više ne­go strog: u septembru 2000. godine, nakon što mu je “novajlija” Kent Harvey rekao: “Hej, Knight, šta ima?”, General ga je zgrabio za ra­mena i ljutito upozorio da prema njemu mora imati respekta. Knight je kasnije objašnjavao kako je taj slu­čaj medijski prenapuhan. Te godine je dobio i otkaz u Indiani, nakon če­ga je postao trener na Texas Tech Universityju.

O ovom treneru pisane su knji­ge, snimani filmovi. Bob Hammel, sportski novinar i njegov dugogo­dišnji prijatelj napisao je i Knigho- vu biografiju pod nazivom Knight: moja priča. I u načinu treniranja Normana Dalea, koga je igrao Ge­ne Hackman, u filmu Hoosiers, prepoznaje se General, kao i u filmu Blue Chips. U ovom djelu Pete Bell (sjajno ga igra Nick Nolte), nasilni ali iskreni studentski trener na pra­vi put izvodi Shaquilla O’Neala i Anfemee Hardavvaja. Knight je glu­mio samog sebe i u filmu Kontrola bijesa. Član je Kuće slavnih od 1991. godine. Ovaj četverostruki trener godine u Sjedinjenim Drža­vama, za Dane je govorio u sarajev­skom hotelu Holiday Inn.

DANI: Gospodine Knight, pratite li Svjetsko prvenstvo koje se upravo igra u Japanu? Izgleda da su Amerikaci ipak predominatni za sve ostale.

KNIGHT: Pa nisam nešto posebno zainteresiran i ne pratim to svjetsko prvenstvo pomno. Sjedinjene Drža­ve jesu dominantne jer su, za razliku od nekoliko prošlih godina, zaista pokušale da angažuju najbolje igrače koje imaju. Vidi se da su dobro utre- nirani, da se sa njima jako dobro i naporno radilo. Mislim da ranijih godina u reprezentaciji SAD-a nije postojao pravi pristup NBA igrači­ma, pogotovo od vremena kad je igrao Michael Jordan. To se naj­bolje moglo vi­djeti na Olimpij­skim igrama u Grčkoj prije dvi­je godine. Tada su igrači igrali sa­mo za sebe, dola­zili su na utakmice vlastitim tran­sportnim sredstvi­ma. Mislim da je ključ uspjeha da se naši košarkaši trebaju tretirati kao i svi ostali koji su došli na tur­nir da se nadmeću u međunaro­dnoj konkurenciji. Sve do ovog SP- a u Japanu bilo je drugačije i već se vidi velika razlika kako američki igrači nastupaju sada.

DANI: Vi ste osvojili zlatnu olim­pijsku medalju 1984. u Los An- gelesu, sa timom u kojem je igrao Michael Jordan, tada ste u finalu pobijedili Španiju, Jugosla­vija je osvojila bronzu. Možete li se sjetiti tog turnira i generalno uporediti odnos između američke košarke i ostatka svijeta?

KNIGHT: Kada sam prvi put vidio jugoslavenske košarkaše, vidio sam da oni igraju bliže američkoj košar­ci nego bilo ko drugi. Mislim da su Sovjeti u to vrijeme imali dobar tim, međutim, nisu nastupali u Los An- gelesu, ali fudamentalno nisu imali tako odličan tim poput Jugoslovena. Uvijek sam osjećao da je prvi zaista dobar neamerički igrač – Dražen Dalipagić. On je igrao na nivou NBA košarkaša na njegovoj pozi­ciji, pogotovo me podsjećao na NBA šutere se­damdesetih. On je za mene, izvan Amerike, jedan od najboljih igra­ča iz bivše Jugo­slavije, pa i ostat­ka svijeta.

DANI: Sjećate li se Dražena Pe- trovića koji je u Americi bio na pu­tu da zaista napravi fenomenalnu karijeru za jednog Evropljanina?

KNIGHT: Naravno, sjećam ga se. On je iza linije za tri poena bio bolji od većine američkih bek-šutera.

DANI: Već u 24. godini života postali ste trener. U Indiana Uni- versityju ste stekli slavu, posta­li ste poznati i zbog rezultata i zbog načina treniranja. Gdje ste naučili tako disciplinovan način vođenja ekipe?

KNIGHT: Kada sam trenirao mlade uzraste, mladiće sa 14 i 15 godina, tu se traži disciplina, kada neko po­sjeduje loptu, kada se igra odbrana ili kada neko vodi loptu, mora pos­tojati ozbiljnost. To je jako važno za igru i to sam prakticirao i na tome sam insistirao kao trener.

DANI: Nick Nolte, koji glumi Pe- tea Bella, strogog ali poštenog ko­šarkaškog trenera, također je ne­davno bio u Sarajevu. Je li film Blue Chips Vaša životna priča?

KNIGHT: Ne! Blue Chips nema nikakve veze sa mnom.

DANI: Kakvi su utisci o Bosni, jes­te li očekivali ovako nešto ovdje?

KNIGHT: Ovdje sam došao na tri da­na da razgovaram o košarci. Moram priznati da mi je drago što ljudi po­mno prate šta se dešava u svijetu, bez obzira na sve što ih je pogodilo. Znam daje Sarajevo zadesila strašna tragedija i zaista je olakšavajuće kada vidim ovaj izvanredni napredak, kako se zgrade obnavljaju, kako ljudi obnavljaju svoje živote. To je fantasti­čna stvar. Za ovo malo vremena pro­vedenog ovdje, mogu konstatirati da ljudi iz Sarajeva imaju takav duh da bi od njih mnogi trebali učiti.

DANI: Ko je najbolji igrač ko­jeg ste trenirali?

KNIGHT: Michael Jordan.

DANI: Trenirali ste i Isiaha Thomasa i mnoge druge vrhunske igrače...

KNIGHT: Postoji mnogo dobrih igrača. No, Michael Jordan je najbolji koji je ikada igrao, u to valjda niko nema sumnje!

Dani 481, 1.9.2006.